Hrvatski English German Italian

Nastavak priče naše volonterke

Objavljeno: 12.08.2015 16:04:19

Nastavljamo sa pričom naše volonterke Magdalene.... ( prethodnu priču pročitajte ovdje )

Vratila sam se natrag u svoj dragi Brod puna dojmova. Volontiranje u Njemačkoj se isplatilo u potpunosti-upoznala sam nove ljude, poboljšala znanje jezika i naučila o raznim kulturama zahvaljujući djeci koja dolaze ne samo iz Njemačke, nego iz Slovenije, Turske, Rusije…
Zadnji tjedan u vrtiću je bio vrlo uzbudljiv i prebrzo je prošao. Nekoj djeci je također bio zadnji tjedan u vrtiću jer oni najesen kreću u školu pa su pripreme bile u punom jeku. U kaosu tih priprema bila sam u svakoj radionici i pomagala kako god sam mogla. Završavali smo dječje portfolije koje će dobiti i moći se prisjećati što su sve radili kroz godinu, zatim smo spremali dvoranu za noćenje djece za četvrtak navečer i pripremali blagavaonicu gdje svako jutro doručkujemo za poseban doručak u petak za buduće školarce.
Noćenje školaraca je njihov običaj u vrtiću koji se i djeci i roditeljima sviđa.

Iako smo bili u žurbi uspjela sam provesti neko vrijeme i u drugim grupama. Sa djecom koja su još u jaslicama sam išla u veliko dvorište vrtića gdje bi se klackali i ljuljali, u jezičnoj radionici smo imali satove glazbe gdje bi pjevali, a sa djecom iz tehnike smo otišli na izlet u obližnje selo jedne od praktikantica Natasche. Zajedno sa Anne koja je ovdje dugi niz godina sam išla svaki dan u školu koja je povezana s vrtićem i tada smo igrali društvene igre sa djecom koja su u to vrijeme imala slobodan sat, a nisu trebali pisati zadaću. Zahvaljujući njima sam najviše učila jezik. Bili su vrlo znatiželjni i htjeli su da im pričam na hrvatskom jeziku ili o Hrvatskoj. Jezik im je zvučao zanimljivo pa su se potrudili naučiti reći „Kako si?“ i „Vidimo se sutra“.

Ubrzo je došao petak- zadnji danza mene i buduće školarce. Sve je bilo spremno i kada sam ujutro došla u vrtić dočekala su me djeca iz moje grupe i odmah se pohvalili što su sve dobili za početak škole. Završna priredba se odvijala u dvorištu, vrata su bila ukrašena znakom „Puno sreće u školskoj godini“ i na prolazu je slajala velika strunjača. Došli su svi roditelji naoružani kamerama i mobitelima. Ravnateljica vrtića Claudia je održala kratki govor i time je počeo meni nepoznati način slavljenja zavšetka vrtića. Voditelji su djecu iz svojih grupa uhvatili i njihali dok su nešto recitirali (razumjela samo riječ raus) te bacili na strunjaču. Djeca su uživala i smijeh i pljesak se prolomio dvorištem.

Nakon toga djeca su se vratila u svoje grupe, a ja sam podijelila Kiki bombone koje sam ponijela sa sobom. Voditeljima i djeci su se jako svidjeli bomboni. Budem li opet išla zasigurno ću tražiti Kraš da me sponzorira. Drago mi je što sam dobila ovu priliku i vrlo sam zahvalna na njoj. Nadam se da će i drugi volonteri ubrzo dobiti priliku za volontiranje u inozemstvu jer će zasigurno imati divne uspomene za cijeli život.

Magdalena Polaček